Kaštel Bakar u svojoj je dugoj povijesti bio plemićka utvrda, bolnica, vojarna i zatvor. Njegove su prostorije koristili ljudi s posve različitim razlozima za boravak među debelim kamenim zidovima: jedni su odavde upravljali posjedima, drugi se liječili, a treći čekali završetak rata.
Smješten u Bakru, na sjeverozapadnoj obali Bakarskog zaljeva, kaštel čuva tragove pregradnji i promjena koje su se nizale stoljećima. Njegov današnji izgled rezultat je dugog prilagođavanja, ali i potresa koji su ostavili ozbiljne posljedice.
Kaštel Bakar: počeci srednjovjekovne utvrde
Mjesto na kojem je nastao kaštel imalo je obrambenu ulogu mnogo prije srednjega vijeka. Ondje su postojale prapovijesna i antička utvrda, a nakon 1225. knezovi Krčki podigli su svoj kaštel. U pisanim se izvorima prvi put spominje 1288. godine.
Knezovi Krčki, poslije poznati kao Frankopani, držali su ga do 1402. Tada je ženidbenim vezama, zajedno s Bribirom, prešao u ruke Fridrika II. Celjskog. No taj prijenos nije trajno udaljio Frankopane iz Bakra. Nakon smrti Elizabete Frankopan Celjski ponovno su ga zaposjeli 1422. godine.
Njihova je vlast potrajala do 1550., uz kratko razdoblje vladavine kralja Matije Korvina 1480. i 1481. godine. Bakar je tako već u prvim stoljećima povijesti kaštela bio dio izmjena vlasti i obiteljskih veza koje su oblikovale sudbinu brojnih hrvatskih utvrda.
Zrinski i luka koja je značila bogatstvo
Dolaskom Zrinskih 1550. godine u prvi plan izlazi važnost bakarske luke. Bakar je ubrzo postao njihova najvažnija izvozna luka i taj je položaj zadržao sve do izgradnje nove luke u obližnjoj Kraljevici potkraj 17. stoljeća.
Priča o kaštelu zato je nerazdvojna od mora i trgovine. Iza njegovih zidina odvijalo se upravljanje posjedom čija je vrijednost uvelike počivala na povezanosti s lukom.
Slom Zrinsko-frankopanske urote 1671. označio je novu prekretnicu. Bakar je prešao u posjed Ugarske dvorske komore, čime je završilo razdoblje vlasti dviju obitelji koje su obilježile njegovu povijest.
Iz ruke u ruku, sve do razornih potresa
Uslijedio je niz novih upravitelja. Ugarska dvorska komora dala je Bakar 1685. u zakup barunu Franji Rigoniju, zajedno s Grobnikom, Čabrom, Brodom, Novim i Kraljevicom. Već 1692. prodan je Austrijskoj dvorskoj komori, a 1749. prepušten Bečkoj bankovnoj deputaciji sa sjedištem u Ljubljani.
Za sam kaštel posebno su važni potresi 1750. i 1751. godine. Nakon potresa 1751. dio građevine porušen je odlukom tadašnje uprave. Današnji izgled kaštela oblikovan je upravo nakon tih razaranja i zahvata koji su uslijedili.
Bolnica, škola, vojarna i zatvor
Tijekom 19. stoljeća kaštel je dobivao namjene koje su bile daleko od njegove izvorne obrambene uloge. U njemu su bili smješteni bolnica i kabinet Nautičke škole, a potom je služio kao vojarna.
Za Prvoga svjetskog rata postao je zatvor za ruske ratne zarobljenike. Prostori nekadašnje plemićke utvrde tada su bili mjesto prisilnog boravka, još jedno poglavlje koje pokazuje koliko se život građevine može promijeniti.
Nakon rata kaštel je prešao u posjed gradske općine. Godine 1937. darovan je Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja”, a 1946. nacionaliziran.
Što je ostalo od nekadašnje utvrde?
Od nekadašnjega frankopanskog kaštela sačuvana je glavna utvrda, nepravilna četverokutnog tlocrta, dimenzija približno 40 × 30 metara.
Njezini obrambeni zidovi s vremenom su uklopljeni u dvokatna stambena krila. Ona zatvaraju manje unutarnje dvorište trokutasta tlocrta, u kojem se nalazi cisterna. Upravo taj odnos vanjskih zidova i unutarnjeg prostora otkriva kako se utvrda postupno prilagođavala stanovanju i drugim potrebama.
Prepoznatljiv dio kaštela dvije su velike okrugle polukule na sjeverozapadnoj strani. Sjeverna u sebi čuva ostatak nekadašnje četverokutne branič-kule, a ulaz u unutarnju utvrdu smješten je između nje i manje sjeveroistočne polukule.
Okrugle polukule nastale su tijekom obnove 1530. godine. Iza njihove zaobljene vanjštine tako se krije i trag starijega obrambenog rješenja.
Frankopani i tune: neočekivana strana plemićkog života
Uz Frankopane obično povezujemo utvrde, ratove i borbu za vlast, ali u Bakru priča ima i ribarsko poglavlje. Obitelj je posjedovala brojne stajaće tunolovke na sjevernom Hrvatskom primorju, među kojima i dvije u Bakarskom zaljevu. Plemići pritom nisu osobno izvlačili mreže: tunolov je bio dio njihova gospodarstva.
Iza velikih prezimena i kamenih zidina tako se krije i sasvim konkretan posao povezan s morem. Tune su, uz posjede i trgovinu, bile dio gospodarske priče ove velikaške obitelji.
Što je danas u bakarskom kaštelu?
U kaštelu je danas uređen mali interpretacijski centar, dio kulturno-turističke rute „Putovima Frankopana”. Njegov postav približava povijest obitelji i njihove gospodarske aktivnosti, uključujući upravo tunolov u Bakarskom zaljevu.
Nakon bolnice, vojarne i zatvora, kaštel je tako dobio ulogu prostora u kojem se njegova prošlost otkriva posjetiteljima. A materijala za priču ima mnogo: od ostataka starije kule skrivenih u kasnijim pregradnjama do plemića čiji su prihodi ovisili i o ulovu tune.
Literatura i izvori
- Utvrde Hrvatske – leksikon, natuknica „Bakar”.
- Putovima Frankopana – Kaštel u Bakru.
- Turistička zajednica Grada Bakra – Bakar na Putovima Frankopana.