U šumovitom i brdovitom krajoliku Samoborskog gorja, oko 8 kilometara jugozapadno od Samobora, nalazila se srednjovjekovna utvrda Lipovac. Iako danas gotovo zaboravljena, u kasnom srednjem vijeku bila je dio mreže manjih tvrdih gradova koji su nadzirali prostor između Kupe i Save te osiguravali lokalnu vlast i prometne pravce.
Smješten na uzvisini, Lipovac je imao prvenstveno obrambenu i upravnu funkciju, a njegova važnost proizlazila je iz položaja, a ne iz veličine ili reprezentativnosti.
Povijesni izvori i gospodari Lipovca
Povijesni izvori donose relativno malo podataka o Lipovcu, no nekoliko imena jasno se izdvaja. Kao gospodari utvrde spominju se Nikola Seč te biskup Ivan s braćom Rafaelom i Mihajlom de Mutina. Nakon toga Lipovac nasljeđuje Ivan, sin Rafaela de Mutine.
U izvorima se uz braću Rafaela i Mihajla de Mutina veže i plemićki pridjevak Lipovački, što jasno upućuje na njihovu povezanost s ovom utvrdom i posjedom. Takav pridjevak bio je uobičajen način označavanja pripadnosti određenom teritoriju i društvenog položaja u srednjem vijeku.
Nasljedna linija završava s Jelenom, kćeri Ivana de Mutine, koja se udala za Martina IV. Frankopana (prije 1416. – 1479.). Tim je brakom Lipovac, zajedno s drugim posjedima između Kupe i Save – Jastrebarskim, Kostajnicom i Komogovinom – 1442. godine prešao u ruke Frankopana.
Lipovac u širem kontekstu
Prijelaz Lipovca u frankopanski posjed pokazuje da je, iako malen, bio dio šireg teritorijalnog sklopa koji je imao stratešku i gospodarsku vrijednost. U tom smislu Lipovac nije bio izolirana utvrda, već dio sustava posjeda koji su povezivali Samoborsko gorje s važnim središtima u Pokuplju i Posavini.
Kako je izgledala utvrda Lipovac? (ukratko)
Utvrda Lipovac bila je prilagođena brdovitom terenu Samoborskog gorja. Imala je jednostavan i funkcionalan tlocrt, s obrambenim zidovima koji su pratili konfiguraciju uzvisine. Unutar utvrde nalazile su se osnovne stambeno-obrambene građevine, bez naglašenih reprezentativnih elemenata.
Sve upućuje na to da je Lipovac bio manji tvrdi grad, namijenjen lokalnoj obrani i upravi, a ne sjedište velikog feudalnog središta.
Fun fact: Lipovački – ime koje je preživjelo grad
Iako je sama utvrda Lipovac s vremenom izgubila svoju funkciju i nestala iz krajolika, njezino je ime nastavilo živjeti kroz plemićki pridjevak Lipovački, koji su nosili Rafael i Mihajlo de Mutina. Time je Lipovac ostao zapisan u povijesnim izvorima ne samo kao mjesto, nego i kao dio identiteta jedne plemićke obitelji.
Literatura
- Leksikon utvrda Hrvatske: srednji i rano novi vijek, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2024.
- Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb (digitalizirano izdanje)
- Samoborski list, godište 1921. (digitalizirani primjerci)
- Projekt 100 frankopanskih gradova, mrežna stranica o Lipovcu